GREEN GRAY Red

 

Povijest HSS-a (kronologija događaja)

 

1904.- 1918.

U rujnu Stjepan Radić (11.6.1871. – 8.8.1928.) održava prve sastanke sa seljacima u Molvama, Virju i Novigradu.5. prosinca sastaju se u Zagrebu , S.Radić, dr. Antun Radić, dr. Svetimir Korporić, dr. Milan Krištof, Ivan Gmajner i dr. Benjamin Šuperina, te se dogovorili da se ima osnovati nova politička stranka pod nazivom Hrvatska pučka seljačka stranka i konstituirali kao njezin Privremeni odbor.22. prosinca prihvaćen je Program stranke, pa se taj dan uzima kao dan osnivanja stranke.

 

1905.

9. siječnja održan je treći sastanak Privremenog odbora (36 odbornika), po prvi puta sa seljačkom većinom. Odbor donosi Privremeni red za organiziranje stranke. U veljači se održavaju prvi sastanci za organiziranje stranke na selu. Na sastanke osim muškaraca dolaze i žene, što se do tada u političkom životu Hrvatske nije dogodilo.

16. i 17. rujna održana je prva Glavna skupština HPSS. Na skupštini je bilo nazočno 325 delegata od kojih 90% seljaka. Skupština je prihvatila Program stranke i za predsjednika Glavnog odbora stranke izabrala Stjepana Radića, te prihvatila zaključak kojim se zahtijeva donošenje zakona o općem biračkom pravu.

Na sastanku hrvatskih zastupnika iz Hrvatske, Dalmacije i Istre donesena je 3. listopada 1905. godine Riječka rezolucija, a na sastanku srpskih zastupnika iz Hrvatske i Slavonije u Zadru, donesena je 17. listopada Zadarska rezolucija, na čijim temeljima je stvorena Hrvatsko-srpska koalicija. Hrvatska pučka seljačka stranka toj koaliciji nije pristupila, a S. Radić je Riječku rezoluciju oštro napao.

 

1906.

16. rujna održana je druga Glavna skupština HPSS, na kojoj je nazočno 1 500 predstavnika (delegata). U prosincu počinje izlaziti tjednik ''DOM'', kao glasilo HPSS.

HPSS sudjeluje po prvi puta na izborima za Sabor, na kojima dobiva 600 glasova, ne osvojivši ni jedan zastupnički mandat.

 

1907.

25. kolovoza održana je treća glavna Skupština HPSS. Na skupštini je bilo nazočno 2 000 predstavnika (delegata).

 

1908.

27. i 28. veljače na izborima za Sabor HPSS dobiva 1 500 glasova i osvaja dva zastupnička mandata. U Sabor ulaze: Stjepan Radić i Vinko Lovreković, prvi seljak zastupnik u povijesti hrvatskog Sabora.

 

1910.

20. kolovoza održana Glavna skupština HPSS na koju su po povi put pozvane i žene.

 

1911.

15. i 16. prosinca na izborima za Sabor HPSS dobiva 16000 glasova i osvaja 9 mandata. 9 zastupnika HPSS, među kojima i 5 seljaka od pluga i motike.

 

1913.

16. prosinca na saborskim izborima HPSS dobiva 17000 glasova, ali osvaja samo 3 mandata. U Sabor kao zastupnici ulaze Stjepan Radić, te seljaci Vinko Lovreković i Tomo Jalžabetić.

 

1914.

28. lipnja dogodio se sarajevski atentat, a 27. srpnja započinje Prvi svjetski rat.

 

1915.

U Parizu osnovan Jugoslavenski odbor, koji se zalaže za osnivanje južnoslavenske države izvan okvira Austro-Ugarske monarhije.

 

1917.

20.7. srpska vlada (Nikola Pašić) i Jugoslavenski odbor (Ante Trumbić) potpisuju Krfsku deklaraciju. S. Radić smatra da je još uvijek moguće u Austro-Ugarskoj ostvarenje hrvatske državnosti, dok stvaranje neke nove južnoslavenske države besmisleno, ako u takvoj državi uz Hrvate, Srbe, ne bi bili i Bugari, a na područje Hrvatske očuvana hrvatska državnost.

Povijest HSS-a (kronologija događaja)

 

1904.- 1918.

U rujnu Stjepan Radić (11.6.1871. – 8.8.1928.) održava prve sastanke sa seljacima u Molvama, Virju i Novigradu.5. prosinca sastaju se u Zagrebu , S.Radić, dr. Antun Radić, dr. Svetimir Korporić, dr. Milan Krištof, Ivan Gmajner i dr. Benjamin Šuperina, te se dogovorili da se ima osnovati nova politička stranka pod nazivom Hrvatska pučka seljačka stranka i konstituirali kao njezin Privremeni odbor.22. prosinca prihvaćen je Program stranke, pa se taj dan uzima kao dan osnivanja stranke.

1905.

9. siječnja održan je treći sastanak Privremenog odbora (36 odbornika), po prvi puta sa seljačkom većinom. Odbor donosi Privremeni red za organiziranje stranke. U veljači se održavaju prvi sastanci za organiziranje stranke na selu. Na sastanke osim muškaraca dolaze i žene, što se do tada u političkom životu Hrvatske nije dogodilo.

16. i 17. rujna održana je prva Glavna skupština HPSS. Na skupštini je bilo nazočno 325 delegata od kojih 90% seljaka. Skupština je prihvatila Program stranke i za predsjednika Glavnog odbora stranke izabrala Stjepana Radića, te prihvatila zaključak kojim se zahtijeva donošenje zakona o općem biračkom pravu.

Na sastanku hrvatskih zastupnika iz Hrvatske, Dalmacije i Istre donesena je 3. listopada 1905. godine Riječka rezolucija, a na sastanku srpskih zastupnika iz Hrvatske i Slavonije u Zadru, donesena je 17. listopada Zadarska rezolucija, na čijim temeljima je stvorena Hrvatsko-srpska koalicija. Hrvatska pučka seljačka stranka toj koaliciji nije pristupila, a S. Radić je Riječku rezoluciju oštro napao.

 

1906.

16. rujna održana je druga Glavna skupština HPSS, na kojoj je nazočno 1 500 predstavnika (delegata). U prosincu počinje izlaziti tjednik ''DOM'', kao glasilo HPSS.

HPSS sudjeluje po prvi puta na izborima za Sabor, na kojima dobiva 600 glasova, ne osvojivši ni jedan zastupnički mandat.

 

1907.

25. kolovoza održana je treća glavna Skupština HPSS. Na skupštini je bilo nazočno 2 000 predstavnika (delegata).

 

1908.

27. i 28. veljače na izborima za Sabor HPSS dobiva 1 500 glasova i osvaja dva zastupnička mandata. U Sabor ulaze: Stjepan Radić i Vinko Lovreković, prvi seljak zastupnik u povijesti hrvatskog Sabora.

 

1910.

20. kolovoza održana Glavna skupština HPSS na koju su po povi put pozvane i žene.

 

1911.

15. i 16. prosinca na izborima za Sabor HPSS dobiva 16000 glasova i osvaja 9 mandata. 9 zastupnika HPSS, među kojima i 5 seljaka od pluga i motike.

 

1913.

16. prosinca na saborskim izborima HPSS dobiva 17000 glasova, ali osvaja samo 3 mandata. U Sabor kao zastupnici ulaze Stjepan Radić, te seljaci Vinko Lovreković i Tomo Jalžabetić.

 

1914.

28. lipnja dogodio se sarajevski atentat, a 27. srpnja započinje Prvi svjetski rat.

 

1915.

U Parizu osnovan Jugoslavenski odbor, koji se zalaže za osnivanje južnoslavenske države izvan okvira Austro-Ugarske monarhije.

 

1917.

20.7. srpska vlada (Nikola Pašić) i Jugoslavenski odbor (Ante Trumbić) potpisuju Krfsku deklaraciju. S. Radić smatra da je još uvijek moguće u Austro-Ugarskoj ostvarenje hrvatske državnosti, dok stvaranje neke nove južnoslavenske države besmisleno, ako u takvoj državi uz Hrvate, Srbe, ne bi bili i Bugari, a na područje Hrvatske očuvana hrvatska državnost.

 

1918. - 1928.

5.-6. listopada osnovano je u Zagrebu Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba.

29. listopada Hrvatski sabor raskida državnopravne veze s Austro-Ugarskom, a Hrvatsku proglašava nezavisnom državom, te istovremeno donosi odluku o pristupu u zajedničku Državu Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS). Sabor priznaje Narodnom vijeću SHS vrhovnu vlast.

21. studenog u ''DOM-u'' objavljen članak S. Radića ''U jugoslavenskom jedinstvu hoćemo svoju hrvatsku državu.''

23. studenog donesen je Naputak Narodnog vijeća SHS delegaciji za pregovore u utanačenje ujedinjenja Države SHS s Kraljevinom Srbijom.

24. studenog – Govor Stjepana Radića na sjednici središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS – ''Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu.''

1.prosinca 1918. Adresa delegacije Narodnog vijeća SHS regentu Aleksandru i proglašenje nove države Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Ulazak Hrvatske u ovu državnu tvorevinu Hrvatski sabor nije odobrio ni potvrdio, na što je opetovano ukazivao Stjepan Radić, osporavajući na taj način njezin legitimitet.

31. prosinca u ''DOM-u'' objavljen članak S. Radića ''Republika ili slobodna narodna država konstituanta ili narodni revolucionarni sabor''.

''…Zato seljačka stranka nauča da mi Hrvati hoćemo republiku po američkom uzoru.''

 

1920.

5. rujna izbija pobuna seljaka u Velikom Grđevcu zbog žigosanja stoke. Pobuna se širi na sve dijelove sjeverne Hrvatske. Pobuna je krvavo ugušena.

28. studenog održavaju se izbori za ustavotvornu skupštinu (konstituantu) nove države Kraljevine SHS.

Hrvatska pučka seljačka stranka je dobila 230.590 glasova i osvojila 50 zastupničkih mjesta.

8. prosinca S. Radić govori na velikom zboru u Zagrebu, na kojem se sakupilo 100.000 pristaša i objavljuje promjenu imena HPSS u HRVATSKA REPUBLIKANSKA SELJAČKA STRANKA, što je potvrdila i izvanredna skupština stranke održana istoga dana. Na zboru je naglasio da HRSS neće sudjelovati u Ustavotvornoj skupštini, dok se sporazumno (sa Srbijom) ne riješe bitna pitanja uređenja novostvorene države, oštro se protiveći majorizaciji i centralizmu.

12. prosinca sastaje se Konstituanta, na kojoj od hrvatskih stranaka nisu bili nazočni zastupnici Hrvatske republikanske seljačke stranke (50 zastupnika) i Hrvatske stranke prava (2 zastupnika).

12. prosinca sazvana je sjednica zastupnika HRSS, kao tijelo pod nazivom ''zastupnička republikanska većina banske Hrvatske'', na kojoj je zaključeno, da se u Zemun uputi delegacija stranke, radi kontakta s drugim važnim strankama u Konstituanti i prikupljanja informacija o njihovim stajalištima o bitnim ustavnim pitanjima (obliku vladavine i ustrojstva države) i postupku donošenja ustava (način izglasavanja).

 

1921.

8. i 9. siječnja održana je druga sjednica zastupnika HRSS, a 10. i 11. veljače, treća.

S treće sjednice upućena je ''Poruka zastupničke republikanske većione banske Hrvatske regentu Srbije Aleksandru''. U poruci se adresatu jasno stavlja na znanje: da se hrvatski narod nije odrekao svoje državnosti na teritoriju na kojem živi, da na tom teritoriju želi ostvariti svoju neutralnu seljačku republiku i svoj poseban ustavotvorni Sabor, sve kao preduvjet za pravedan sporazum sa Srbijom.

9. veljače osnovan je Hrvatski radnički savez, sindikalna organizacija za zaštitu i poboljšanje socijalnog položaja radnika.

14. svibnja na šestoj sjednici ''zastupničke republikanske većine banske Hrvatske'' u trećem čitanju prihvaćen je USTAV ILI DRŽAVNO UREĐENJE NEUTRALNE SELJAČKE REPUBLIKE HRVATSKE. Prema odluci sedme sjednice zastupstva od 26. lipnja 1921. Ustav je ''stupio na snagu''. Kada je u svim općinama banske Hrvatske u narodu proglašen i od naroda prihvaćen.

28. lipnja donesen je Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca tzv. Vidovdanski ustav, izglasan s 223 glasa od nazočnih 285 zastupnika (poslanika). Ukupni broj zastupnika bio je 419.

 

1923.

Na izborima održanim 18. ožujka Hrvatska republikanska seljačka stranka dobila je 473.733 glasova i 70 zastupničkih mandata, prikupivši tako po prvi put većinu hrvatskih glasova sjeverne i južne Hrvatske i glasove u Bosni i Hercegovini.

18. ožujka izabrani hrvatski zastupnici (61 iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i 9 zastupnika iz Bosne i Hercegovine), donose 25. ožujka kao '' Hrvatsko narodno zastupstvo '' zaključke kojima se zahtijeva rješenje hrvatskog pitanja u novostvorenoj državi.

12. i 13. travnja održavaju se u Zagrebu pregovori stranaka tzv. federalističkog bloka ( Hrvatske republikanske seljačke stranke, Slovenske Ljudske stranke i Jugoslavenske muslimanske organizacije ) i Narodne radikalne stranke. Rezultati pregovora formulirani su u dokumentu nazvan Markov protokol. Međutim , srpski radikali odmah nakon povratka u Beograd od protokola odustaju.

15. travnja Stjepan Radić drži govor na borongajskim livadama u Zagrebu pred 120.000 ludi, te na odustanak srpskih radikala od Markovog protokola, izjavljuje: ''Braćo! Mi nemao posla s državnicima koji osjećaju za sobom duh naroda, nego sa državnicima, političarima koji se oslanjaju na oštricu bajunete, i neka se oslone do kraja, vidjet ćete što će biti. (''Neka se zakolju''). Zato su došli k nama u Zagreb radikali, u dva dana našeg razgovora najviše smo razgovarali o tome hoće li se oni odreći sile, hoće li jednom spoznati da ih sila vuče u propast, a nas u nepriliku. Gdje je ta sila vuče u propast, a nas u nepriliku. Gdje je ta sila koja nas može upropastiti? (''Nema je''). Čim su potpisali ovo, odmah im je bilo žao. Kad su došli u Beograd, taj dokument turio je u džep gospodin Pašić i pokazao ga trojici od četvorice.''

01. srpnja na sjednici Glavnog odbora HRSS, odobren je prekid pregovora sa srpskim radikalima, te izabrano novo predsjedništvo Stranke sa Stjepanom Radićem, kao predsjednikom Josipom Predavcem, Vladkom Mačekom, Jurom Valečićem i Dragutinom Kovačevićem, kao potpredsjednicima, te tajnicima Jurjom Krnjevićem, Ljudevitom Kežmanom i Stjepanom Košutićem.

U noći između 22. i 23. srpnja Stjepan Radić, ilegalno odlazi u inozemstvo preko Mađarske, te kasnije o tome piše: “U srpnju 1923. godine poslije izbora iste godine od 18. ožujka bio sam prisiljen ostaviti Hrvatsku, te sam proživio pet mjeseci u Londonu, pet mjeseci u Beču i dva mjeseca u Moskvi. Dne 12. kolovoza 1924. vratio sam se u Zagreb, a dne 5. siječnja 1925. bio sam uhapšen i odmah predan sudu.” (S. Radić, Politički spisi, 1971)

Glavni cilj odlaska S. Radića u inozemstvo bio je, INTERNACIONALIZACIJA HRVATSKOG PITANJA.

 

1924.

27. lipnja 1924. S. Radić upućuje generalnom sekretaru Međunarodnog seljačkog vijeća u Moskvi, Smirnovu pismo, u kojem ga obavještava, da kao predsjednik HRSS, temeljem ovlaštenja Hrvatskog narodnog zastupstva od 01. svibnja 1924. , Hrvatska republikanska seljačka stranka stupa u Seljačku internacionalu, - to jest – Međunarodni savez svega organiziranog seljaštva.

U pismu naglašava, da HRSS ostaje pri svojem programu i svojoj taktici…. ( FČ, 250 –253 )

Pri povratku u domovinu, tijekom putovanja, upitan od dr. Mačeka o rezultatima posjeta Moskvi, Radić odgovara: “Ništa! Komunisti ne žele saveznike, nego samo sluge.”

12. listopada S. Radić drži govor na javnoj skupštini u Vrpolju u kojem se opetovano suprostavlja beogradskom centralizmu, zahtijevajući potpunu ravnopravnost u odnosima između Hrvatske i Srbije.

10. studenog kraljevskim ukazom raspušten je Parlament i zakazani izbori za 8. veljače 1925.

23. ili 24. Prosinca vlada Pašić-Pribičević donosi odluku, kojom se HRSS stavlja pod udar Zakona o zaštiti javne bezbjednosti i poredka u državi iz 1921. Navedeni zakon bio je po svojem sadržaju prošireni dekret iz 1920. godine pod nazivom OBZNANA, pa je u javnosti zbog njihove međusobne povezanosti i sam zakon kolokvijalno nazivan “Obznana”.

 

1925.

1. siječnja kralj Aleksandar potvrdio je odluku o “Obznani” protiv HRSS, nakon čega su već 2. siječnja uhićeni članovi vodstva HRSS: Vladko Maček, Josip Predavec, Juraj Krnjević, August Košutić i Stjepan Košutić.

5. siječnja uhićen je Stjepan Radić.

8. veljače održani su izbori za Parlament na kojima je HRSS dobila 532.872 glasova i osvojila 67 zastupničkih mjesta (mandata).

4. ožujka Hrvatsko narodno zastupstvo donosi zaključak o ulasku HRSS u Blok narodnog sporazuma i seljačke demokracije u koji ulaze HRSS, Demokratska stranka, Slovenska ljudska stranka i Jugoslavenska muslimanska organizacija.

27. ožujka Pavle Radić, po uputi i ovlaštenju S. Radića pročitao je u Narodnoj skupštini u ime HRSS izjavu, kojom HRSS priznaje sveukupno političko stanje po Vidovdanskom ustavu, ističući istovremeno potrebu revizije toga ustava temeljem narodnog sporazuma između, hrvatskog, srpskog i slovenskog naroda na temelju stvarne ravnopravnosti. HRSS mijenja naziv Hrvatska seljačka stranka.

26. travnja Glavni odbor HSS prihvaća izjavu Pavla Radića u Narodnoj skupštini, te anulira veze sa seljačkom internacionalom.

14. srpnja potpisan je Akt o sporazumu Narodne radikalne stranke i Hrvatske seljačke stranke.

18. srpnja sastavljena je radikalno-radićevska vlada, te iz zatvora pušten S. Radić i ostali zatvoreni prvaci HSS-a. U vladu su ušli Pavle Radić, dr. Nikola Nikić, dr. Benjamin Šuperina i dr. Ivan Krajač, a 17. Listopada i S. Radić, kao ministar prosvjete.

11. listopada održana je u Zagrebu osnivačka skupština “Seljačke sloge”, organizacije za promicanje i čuvanje narodne kulture i prosvjećivanja seljaštva, te suzbijanja nepismenosti.

 

1926.

20. studenog raspisani su izbori za oblasne skupštine temeljem Zakona o oblasnoj i sreskoj samoupravi.

9. prosinca umire Nikola Pašić, predsjednik Narodne radikalne stranke.

 

1927.

23. siječnja provode se izbori za oblasne skupštine. Kraljevstvo SHS bilo je teritorijalno podijeljeno u 33 oblasti. Hrvatsko područje podijeljeno je u 6 oblasti, od kojih je najveća i najmnogoljudnija bila Zagrebačka oblast.

Na izborima HSS je dobio 264 mandata, od toga u Zagrebačkoj 70 (od ukupno 80), u Osječkoj 59 (od 77), u Splitskoj 25 (od 49) u Dubrovačkoj 10 (od 12) itd.

28. siječnja sastaje se u Beogradu Klub zastupnika HSS, oštro protestirajući protiv nasilja na izborima na oblasne skupštine, što je dovelo do raskida koalicije s Narodnom radikalnom strankom, te HSS ponovno prelazi u oporbu.

23. veljače održane su prve sjednice oblasnih skupština. U Zagrebačkoj oblasnoj skupštini za predsjednika je izabran dr. Vladko Maček, a za potpredsjednika Andro Pankretić, seljak iz Gaja, brat djeda pok. Josipa Pankretića. Za predsjednika Oblasnog odbora (izvršni organ) izabran je Stjepan Radić.

11. rujna održavaju se izbori za Narodnu skupštinu. Na tim izborima HSS je dobila 381.371 glas i osvojila 61 zastupnički mandat.

11. studenog dolazi do stvaranja Seljačko-demokratske koalicije, koju čine Hrvatska seljačka stranka i Samostalna demokratska stranka.

 

1928.- 1941.

4. siječnja opozvana je Obznana protiv HSS.

20. lipnja u Narodnoj skupštini, Puniša Račić, ubija hrvatske narodne zastupnike dr. Ă�uru Basaričeka i Pavla Radića, te teško ranjava Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu.

1. kolovoza u Zagrebu se sastaje Klub seljačko-demokratske koalicije. Na sastanku su doneseni zaključci, kojim se osporava Narodnoj skupštini, koja je istoga dana zasjedala u krnjem sastavu u Beogradu, pravo da donosi zaključke koji bi obvezivali cijelu državu, a oni koji bi bili doneseni, smatraju se ništetnima za prečanske krajeve i hrvatski narod, da je dosadašnje državno uređenje u svijesti naroda u cjelini poništeno poznatim događajima (misli se na atentat u Skupštini), te da će se povesti najodlučnija borba za novo državno uređenje. (FČ, 288-289)

8. kolovoza u Zagrebu umire Stjepan Radić.

12. kolovoza pogreb Stjepana Radića. Prema procjenama na pogrebu je bilo nazočno 300.000 ljudi.

13. kolovoza za predsjednika HSS izabran je dr. Vladko Maček. (20.7.1879. – 15. svibnja 1964.)

9. rujna na zboru HSS-a u Zaprešiću, predsjednik dr. Vladko Maček izjavljuje: “….. Kažem otvoreno, ne idemo za tim, da rušimo državu, ne idemo izvan državnih granica, ali unutar granica ove države mora Hrvat biti jedini gospodar na hrvatskom teritoriju. Mora imati svoj sabor, svoju vladu, ali i u svim ostalim poslovima, koji ostaju u državi zajednički, mora biti zagarantirana puna ravnopravnost, a ne da manjina vlada nad većinom kao ovih zadnjih 10 godina….” (FČ, 290)

1929.

6. siječnja proglašenje diktature kralja Aleksandra: Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. lipnja 1921. prestaje važiti, raspušta se Narodna skupština izabrana 11. studenog 1927. godine, a novi zakoni donosit će se kraljevim ukazom, kao i stari ukidati.

Krajem siječnja zabranjen je rad Hrvatskoj seljačkoj stranci.

Osnovan je Sud za zaštitu države u Beogradu.

U kolovozu vodstvo HSS-a u inozemstvo upućuje glavnog tajnika Stranke dr. Jurja Krnjevića i potpredsjednika ing. Augusta Košutića, kako bi svjetsku javnost upoznali s političkim stanjem u državi nakon proglašenja šestosječanjske diktature i političkim prilikama u Hrvatskoj u kojoj je uvedena apsolutistička vladavina i teror.

Dr. Juraj Krnjević nastanio se u Ženevi, sjedištu Lige naroda, a ing. Augustin Košutić, 1931. se trajno nastanjuje u Beču.

3. listopada - proveden je novi upravni ustroj države na devet banovina, a naziv države Kraljevina SHS, promijenjen u Kraljevina Jugoslavija.

10. prosinca uhićen je Josip Predavec, potpredsjednik HSS-a, i na montiranom procesu zbog stečaja Seljačke zadružne banke, osuđen 7. lipnja 1930. na dvije i pol godine zatvora.

22. prosinca uhićen je dr. Vladko Maček, pod optužbom da je upleten u zavjeru protiv režima.

 

1930.

4. siječnja – uhićeni predsjednik HSS-a dr. Vladko Maček, odveden je na Sud za zaštitu države u Beogradu.

25. siječnja narodni zastupnici HSS u emigraciji ing. Augustin Košutić i dr. Juraj Krnjević, podnose Ligi naroda sa sjedištem u Ženevi Memorandum. U Memorandumu se u 8 točaka opisuje položaj Hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji od njezina stvaranja, te se naglašava da probleme nastale između Hrvatske i Srbije treba riješiti, kako bi se omogućilo stabiliziranje mira na ovom osjetljivom dijelu Europe.

14. lipnja Sud za zaštitu države donio je oslobađajuću presudu protiv dr. V. Mačeka. Istovremeno je osuđeno 14 optuženih na vremenske kazne od 6 mjeseci do 15 godina. Na najstrožu kaznu od 15 godina robije osuđen je haesesovac Ivan Bernardić.

 

1931.

3. rujna kralj Aleksandar objavljuje Ustav Kraljevine Jugoslavije. Budući da ga je donio sam kralj, a ne parlament, nazvan je Oktroirani ( nametnuti ) ustav.

10. rujna proglašen je izborni zakon, koji je predstavljao karikaturu takvog zakona.

21. rujna raspisani su izbori za Narodnu skupštinu za 8. studenog.

8. studenog održani izbori bili su također karikaturalni budući da se je moglo glasovati samo za jednu zemaljsku listu predsjednika vlade Pere Živkovića. Glasovalo se javno, a ne kao na prethodnim izborima tajno ( kuglicama ). HSS je ove izbore bojkotirao.

 

1932.

7. studenog na sastanku Odbora Seljačko-demokratske koalicije u Zagrebu, doneseni su zaključci poznati pod imenom “Punktacije”.

Punktacije naglašavaju potrebu napuštanja srbijanske hegemonije i zahtjevaju novo uređenje državne zajednice u skladu s demokratskim načelima. Na sastanku su od strane HSS-a bili nazočni: dr. V. Maček, Josip Predavec i dr. Juraj Šutej.

 

1933.

31. siječnja uhićen je kao potpisnik Punktacija, dr. Vladko Maček i interniran u Čajniču do 11. ožujka, kada je odveden u zatvor u Beograd.

29. travnja dr. Vladko Maček osuđen je po Sudu za zaštitu države u Beogradu na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, koju je izdržavao u Mitrovici.

Vođenje HSS preuzima potpredsjednik Josip Predavec, u čemu mu pomaže po preporuci dr. Mačeka, dr. Ante Trumbić.

20. svibnja srpski žandari “otkrivaju” navodnu zavjeru HSS-a u Garešnici, a potom i u Čazmi i Bjelovaru. Pod istragu su stavljeni narodni zastupnici HSS-a Tomo Vojković, Miško Račan i Tomo Mađerić (R.H. Hrvatska na mučilištu, str. 530)

14. srpnja u Dugom Selu iz zasjede je ubijen Josip Predavec, potpredsjednik HSS-a, pokopan u Arkadama na Mirogoju u zajednički grob lipanjskih žrtava iz 1928., Stjepanom Radićem, Pavlom Radićem i Đurom Basaričekom.

 

1934.

9. listopada u Marseilleu u atentatu je ubijen kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević. Kraljevsku vlast preuzima kolektivni organ Namjesničko vijeće od tri člana i tri zamjenika, budući da je sin Aleksandra Petar, bio maloljetan. Prva osoba namjesničkog vijeća i faktički nositelj kraljevske vlasti postaje knez Pavle Karađorđević, Aleksandrov bratić.

22. prosinca ukazom Namjesničkog vijeća dr. Vladko Maček oslobođen je daljnjeg izdržavanja zatvorske kazne i pušten na slobodu.

 

1935.

6. veljače Namjesničko vijeće raspušta Narodnu skupštinu i raspisuje parlamentarne izbore za 5. svibnja 1935.

Djelovanje HSS-a i dalje je bilo pod zabranom.

19. veljače u Sibinju kraj Slavonskog Broda u sukobu s žandarima ubijeno je devet seljaka haesesovaca, u narodu zapamćeni kao Sibinjske žrtve.

5. svibnja održani su izbori za Narodnu skupštinu, po nešto izmijenjenom izbornom zakonu od 10. rujna 1931. Izbori su bili provedeni pod terorom i obilovali krivotvorinama.

Na izborima su sudjelovale četiri zemaljske liste: Vladina lista s nositeljem Bogoljubom Jeftićem, Udružena opozicija s nositeljem dr. Vladkom Mačekom, Zbor, na čelu s Dimitrijem Ljotićem i Staroradikali s nositeljem Božom Maksimovićem. Vladina lista dobila je 1,746.982 glasova (60,6 %), Udružena opozicija 1,070.345 glasova (37,4 %), Zbor 35.549 glasova i Staroradikali 24.088 glasova.

Međutim, Vladina lista dobila je pri podjeli mandata prema nedemokratskom izbornom zakonu 303 zastupnička mjesta, a Udružena opozicija samo 67. Glasovanje je bilo javno, tako da je svaki glasač morao izjaviti za koju od predloženih lista glasuje.

Dr. Maček u Memoarima o tim izborima navodi: “U hrvatskom dijelu Jugoslavije tj. u gornjoj Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Bosni i Hercegovini, Jeftić je dobio 520.144, a opozicija 797.197 glasova. Glavni grad Zagreb, iako s velikim brojem državnih činovnika i privrednika čija je egzistencija bila vrlo ovisna o režimu, dao je ipak opozicijskoj listi 30.260 glasova, dočim je režimska lista dobila tek 10.356 glasova.”

Nakon održavanja izbora 5. svibnja dr. Vladko Maček posebnom okružnicom osniva Hrvatsku seljačku zaštitu. Zadaća ove organizacije bila je da zaštiti hrvatskog seljaka od žandarskih napada, u čemu se potpuno uspjelo, te su tvorni napadi na seljake ubrzo prestali. U gradovima se osniva Hrvatska građanska zaštita.

Ponovno oživljava rad “Seljačke sloge” pod vodstvom Rudolfa Hercega (1888.-1951.), kao i Hrvatskog radničkog saveza pod vodstvom Ivana Peštaja (1891.-1937.)

1. lipnja HSS započinje s izdavanjem dnevnih novina pod nazivom HRVATSKI DNEVNIK, koji izlazi neprekidno sve do svibnja 1941. kada ga ustaške vlasti zabranjuju. Glavni urednik Hrvatskog dnevnika bio je dr. Ilija Jakovljević (1889. – 1948.) hrvatski književnik, novinar i odvjetnik. Zatvaran od ustaških vlasti (logor Stara Gradiška), ubijen od komunističkih u zatvoru zagrebačke OZNE.

2. lipnja na sastanku hrvatskih narodnih zastupnika, nakon održanih parlamentarnih izbora donosi se zaključak, da se u Narodnu skupštinu ne ide, te “da je jedini izlazak, da se ova tobožnja skupština odmah razjuri i raspišu novi izbori, koji će na osnovu novog izbornog zakona i pod čestitom neutralnom vladom zajamčiti potpunu slobodu izbora”. (R.H. Hrvatska na mučilištu).

21. lipnja dr. V. Maček odlazi nakon sedam godina ponovno u Beograd, gdje vodi razgovore sa srbijanskim političkim čimbenicima o rješavanju duboke političke krize u državui. Zahtjeva raspuštanje Narodne skupštine, donošenje novog izbornog zakona i raspisivanje novih izbora.

1. srpnja, predsjednik vlade Milan Stojadinović, koji se oslanja na koaliciju triju bivših političkih stranaka (Radikalne stranke, Slovenske ljudske stranke i Jugoslavenske muslimanske organizacije) nazvanu Jugoslavenska radikalna zajednica (JEREZA), po prvi puta u Narodnoj skupštini priznaje postojanje hrvatskog pitanja i potrebu njegovog rješavanja.

5. srpnja održana je u Zagrebu osnivačka skupština “Gospodarske sloge”, zadružne organizacije hrvatskog seljaštva.

20. srpnja Narodna skupština ovlastila je vladu da donese tri zakona: zakon o štampi, zakon o zboru i udruživanju i zakon o izborima.

25. srpnja u Rimu je potpisan konkordat između Svete stolice i Kraljevine Jugoslavije. U ime Svete stolice konkordat je potpisao kardinal Pacelli, budući papa Pio XII. Konkordat nije nikada stupio na snagu zbog velikosrpske opstrukcije – do ratifikacije u senatu (drugi dom jugoslavenskog parlamenta po Ustavu iz 1931) nije došlo.

 

1936.

Dr. Rudolf Bičanić (1905 – 1969), (agro)ekonomist, sociolog sela i sveučilišni profesor, postaje 1936. član ravnateljstva Gospodarske sloge, pri kojoj osniva “ZAVOD ZA PROUČAVANJE SELJAČKOG I NARODNOG GOSPODARSTVA”, na čijem čelu se nalazi do 1940. okupljajući u njemu mlade istraživače. Glavna su mu djela: Kako živi narod I-II i Ekonomska podloga hrvatskog pitanja. Početkom rujna 1936. u Cugovcu kraj Gradeca, ubijena su od žandara tri seljaka.

8. rujna dolazi u Brdu kod Kranja do sastanka između dr. V. Mačeka i kneza Pavla, prve osobe Namjesničkog vijeća. Na sastanku dr. Maček postavlja temeljne političke zahtjeve za rješenje hrvatskog pitanja: ukidanje oktroiranog Ustava iz 1931.; provođenje izbora za ustavotvornu skupštinu, koja bi donijela novi ustav, te donošenje novog izbornog zakona po kojem bi se izbori proveli tajnim glasovanjem.

15. rujna umro je u Sanatoriju Podoly u Pragu Svetozar Pribičević.

 

1937.

16. siječnja u lovačkoj kući Zagrepčana Deutsch-Maceljskog, kraj Brežica u Sloveniji, dolazi do sastanka između dr. V. Mačeka i predsjednika vlade dr. Milana Stojadinovića, na kojem nije došlo do ozbiljnijeg pomaka u rješavanju političke krize.

29. siječnja vraća se iz emigracije u domovinu ing. August Košutić, potpredsjednik HSS-a

26. travnja u Zagrebu je umro predsjednik Hrvatskog radničkog saveza Ivan Peštaj (1891-1937.).

9. svibnja na zboru u Senju kojeg je priredila senjska organizacija HSS-a povodom sjećanja na hrvatske velikane Matiju Gupca i braću Radić, pri odlasku iz Senja gospićke mladeži, žandari su ubili šest mladića i jednu djevojku u dobi od 20 do 25 godina, a više mladića teže ili lakše ranili. Pobijeni rodoljubi pokopani su 11. Svibnja u Gospiću, te ih se narod sve do danas sjeća pod zajedničkim imenom Senjske žrtve.

8. listopada dolazi u Farkašiću kraj Petrinje do potpisivanja Sporazuma između Hrvatske seljačke stranke, Samostalne demokratske stranke (koje su činile Seljačko-demokratsku koaliciju), i Narodne radikalne stranke, Demokratske stranke i Zemljoradničke stranke (koje su činile srbijansku Udruženu opoziciju), kojim se između ovih stranaka stvara blok radi zajedničke borbe za ostvarenje i provedbu političkog i državnog programa, na temeljima kako su sporazumom dogovoreni.

Sporazumom se utvrđuje da je Ustav od 21. lipnja 1921. donesen bez Hrvata, te da Ustav od 3. rujna 1931. nema moralne vrijednosti, jer je u protivnosti s osnovnim demokratskim načelima. Stranke potpisnice Sporazuma također su suglasne, da se uvede novi ustavni poredak i da na državnu upravu dođe jedna narodna vlada sastavljena iz svih političkih stranaka koje imaju korjena u narodu. Vlada – zajedno s krunom – treba proglasiti osnovni zakon Jugoslavije, kojim se ukida Ustav od 3. rujna 1931.. Osnovni zakon sadržavat će, između ostalog, odredbe o zaštiti građanskih i političkih sloboda, zajamčen parlamentarni sustav vladavine. Ustavotvorne skupština donijet će ustav odlukom takve većine u kojoj će biti većina Srba, većina Hrvata i većina Slovenaca narodnih zastupnika ustavotvorne skupštine. Vlada će proglasiti novi pravičan i demokratski izborni red, te raspisati izbore za ustavotvornu skupštinu. Sporazum su potpisali dr. Vladko Maček (HSS), Adam Pribićević (SDS), Aca Stanojević (NRS), Ljuba Davidović (DS) i Joca Jovanović (ZS).

 

1938.

Hrvatsko pitanje i dalje ostaje stožerno pitanje političkih odnosa u Jugoslaviji.

18. ožujka dolazi do priključenja (Anschluss-a) Austrije Hitlerovoj Njemačkoj.

14. kolovoza dr. V. Maček odlazi na poziv srbijanske udružene opozicije u Beograd. O tome događaju dr. Maček u svojoj knjizi Memoara piše: “Na kolodvoru i po ulicama do kuće, koja mi je određena za stan bilo je bez pretjerivanja preko stotinu tisuća ljudi, i to ne samo na ulici nego i na svim prozorima kuća, pa i na krovovima.”

U rujnu su raspisani izbori za Narodnu skupštinu za 11. prosinca.

18. studenog umro je u Zagrebu dr. Ante Trumbić.

Za izbore 11. Prosinca, političke grupacije istakle su tri zemaljske liste: vladinu s nositeljem dr. Milanom Stojadinovićem, opozicijsku s nositeljem dr. Vladkom Mačekom, te listu Zbor s nositeljem Dimitrijem Ljotićem.

Na izborima vladina lista nositelja dr. Milana Stojadinovića dobila je 1,643.783 glasova (54,09 %), opozicijska lista dr. Vladka Mačeka 1,364.524 glasova (44,90 %) i lista nositelja Dmitrija Ljotića ZBOR 30.734 glasova (1,01 %).

Hrvatska seljačka stranka dobila je na tim izborima 801.333 glasa: 651.303 u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, 141.030 u Bosni i Hercegovini i nešto manje od 10.000 u Sloveniji i Vojvodini, sve to usprkos neposrednog režimskog terora, zatvaranja opozicionara, te izbornih manipulacija.

Međutim, unatoč osvojenih 44,90 % glasova, zbog nedemokratskog izbornog zakona, Stojadinovićevoj listi pripalo je 306 zastupničkih mjesta, a listi dr. Mačeka samo 36. Da su zastupnička mjesta dijeljena srazmjerno broju dobijenih glasova, vladinoj listi pripalo bi 202 mandata, opozicijskoj 167, te listi ZBOR 4.

 

1939.

2. siječnja knez Pavle poručuje dr. V. Mačeku posredovanjem dr. Ivana Šubašića, “da je voljan učiniti sve da se Hrvati barem donekle zadovolje na temelju postojećeg ustava”. (Dr. Maček, Memoari)

15. siječnja Hrvatsko narodno zastupstvo, prošireno i s onim zastupničkim kandidatima, koji iako su dobili većinu u izbornim kotarima u kojima su se kandidirali, nisu zbog diskriminatorskog izbornog zakona osvojili mandat, donosi rezoluciju kojom odlučuju da neće sudjelovati u radu Narodne skupštine izabrane na izborima 11. Prosinca 1938., budući da su ovi izbori provedeni na osnovi nedemokratskog izbornog zakona.

5. veljače nova vlada Dragiše Cvetkovića predstavlja se u Narodnoj skupštini s deklaracijom u kojoj se između ostalog ističe “da sporazum s Hrvatima kao hrvatsko pitanje, mora biti njezina jasna i odlučna politika”.

3. i 4. travnja započinju u Zagrebu preliminarni razgovori između predsjednika vlade Dragiše Cvetkovića i dr. Vladka Mačeka.

16. travnja razgovori započeti 3. i 4. travnja se nastavljaju.

22. travnja postignut je dogovor (Sporazum): “Predsjednik kraljevske vlade Dragiša Cvetković i predsjednik HSS i SDK dr. Vladko Maček, prilazeći rješavanja hrvatskog pitanja, poslije dužih vijećanja složili su se za sada u slijedećem:

Na osnovu paragrafa 116. Ustava odmah izvršiti spajanje savske i primorske banovine s gradom i kotarom Dubrovnikom u jednu jedinicu pod imenom Banovina Hrvatska. Definitivni pak opseg Banovine Hrvatske odredit će se odlukom naroda putem glasanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, Dalmacije, te Srijema i Vojvodine. Izvršiti odmah prenos kompetencija s centralne vlasti na Banovinu Hrvatsku tako, da opća nadležnost ostaje zajedničkoj centralnoj vlasti za poslove, narodne obrane i vrhovne državne uprave; poseban položaj Banovine Hrvatske zagarantirat će se ustavnom odredbom – ugovorom. Radi definitivnog preuređenja države sastavlja se zajednička vlada, koja ima pripremiti i provesti novo uređenje državne zajednice. U novostvorenim jedinicama bit će osiguran pun reciprocitet Srba i Hrvata i puna ravnopravnost vjeroispovjesti na bazi proporcionalnog sudjelovanja kroz ustanove. Momenat kada će se to provesti u djelo, odredit će se sporazumno s mjerodavnim faktorima.” (Lj. Boban, Maček i politika HSS 1928/1941, knjiga 2) 27. travnja, djelomično je preformulirana druga rečenica iz tč. 1. dogovora (Sporazuma), tako da glasi: “Definitivni pak opseg Banovine Hrvatske odredit će se odlukom naroda putem glasovanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, te Srijema.” (Citat, kao gore) Istoga dana (27. Travnja) objavljen je komunike, kojim se ističe da su razgovori o rješenju hrvatskog pitanja dovršeni, te da će se konačna odluka donijeti u najkraćem vremenu.

Namjesništvo dogovor (Sporazum) od 27. travnja, nije prihvatilo.

13. i 16. srpnja ponovno dolazi do sastanka između Dragiše Cvetkovića i dr. Vladka Mačeka i nastavka pregovora i to u kući dr. Ivana Šubašića u Vukovoj Gorici pokraj Karlovca.

16. i 17. kolovoza, na državnom dobru u Božjakovini, grupa eksperata uz sudjelovanje D. Cvetkovića i dr. V. Mačeka, formuliraju tekst sporazuma.

20. kolovoza u banskim dvorima u Zagrebu, utvrđen je konačni tekst Sporazuma.

U tom konačnom tekstu Sporazuma mijenjana je klauzula o teritorijalnom opsegu Banovine Hrvatske iz dogovora (Sporazuma od 27. Travnja), pa je ona sada glasila: “Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit će se prilikom preuređenja države, pri tome će se voditi računa o ekonomskim, geografskim i političkim okolnostima. Tom prilikom izdvojit će se iz gore navedenih srezova, koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj, općine i sela, koje nemaju hrvatsku većinu.” Radi se o općinama i selima, u srezovima (kotarima) Brčko, Gradačac, Travnik, Derventa i Fojnica u BiH i iz Srijema kotarima Šid i Ilok, koji kotari su u cjelosti bili uključeni u Banovinu Hrvatsku. (Citat, kao gore)

Konačni tekst Sporazuma trebalo je prihvatiti i Namjesništvo.

24. kolovoza u Brdu kod Kranja (Slovenija), knez Pavle prima u audijenciju Dragišu Cvetkovića i dr. Vladka Mačeka, te je istoga dana objavljeno izvješće, da je knez Pavle primio prijedlog Sporazuma.

25. kolovoza vlada Dragiše Cvetkovića podnosi ostavku.

26. kolovoza prihvaćen je i potpisan SPORAZUM (politički akt) i donesena i objavljena UREDBA O BANOVINI HRVATSKOJ (pravni akt).

Za bana Banovine Hrvatske imenovan je dr. Ivan Šubašić (1892.-1955.). Raspušten je Parlament (Narodna skupština i Senat).

26. kolovoza sastavljena je nova vlada Cvetković – Maček. U vladi je dr. V. Maček zauzimao mjesto potpredsjednika vlade, a Hrvatskoj seljačkoj stranci pripadala su i tri ministarstva: financija (dr. Juraj Šutej), trgovine (dr. Ivan Andres), PTT (dr. Josip Torbar), dok je dr. Bariša Smoljan, obnašao dužnost ministra bez lisnice.

29. kolovoza na sjednici Hrvatskog narodnog zastupstva, prihvaćen je sporazum od 26. Kolovoza, sa samo jednim glasom protiv (zastupnik dr. Lovro Sušić).

1. rujna započinje Drugi svjetski rat napadom Njemačke na Poljsku.

Početkom rujna vraća se u Zagreb nakon desetgodišnje emigracije po odluci Stranke, dr. Juraj Krnjević, glavni tajnik HSS-a. Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru priređen mu je tom prilikom srdačan doček. Dr. Maček povodom povratka dr. Krnjevića u Memoarima navodi: “Odmah mi je silno pomogao preuzevši veći dio stranačkog posla”. U listopadu donesena je banovinska Uredba o zaštiti seljačkog posjeda od ovrhe. Nova Vlada Cvetković - Maček, prema svjedočenju dr. Mačeka, naišla je već na početku na velike zapreke: “S jedne strane Velikosrbi na čelu s u Jugoslaviji prepotentnom vojničkom klikom, a s druge strane komunisti i frankovci, nastojali su svim mogućim načinima ometati daljnji mirni razvoj situacije”. (V. Maček, Memoari)

 

1940.

14. siječnja knez Pavle službeno posjećuje Zagreb, kojom prilikom uz bana Hrvatske Banovine supotpisuje Uredbu o izbornom redu za Hrvatski sabor. Do izbora za Hrvatski sabor, međutim, nije došlo.

19. svibnja u Banovini Hrvatskoj su provedeni izbori za općinska vijeća i to samo za seoske općine. Ovi izbori trebali su poslužiti kao priprema za buduće izbore za Sabor.

U 625 općina u kojima su izbori provedeni, potvrđene su 1053 kandidatske liste. Hrvatska seljačka stranka dobila je većinu u 425 općina, Seljačko – demokratska koalicija (HSS i Samostalna demokratska stranka) većinu u 133 općine itd. Tako je HSS samostalno ili u koaliciji sa Samostalnom demokratskom strankom, pobijedio u ukupno 564 općine, dok su ostale liste pobjedu ostvarile u 61 općini.

 

 

U tom konačnom tekstu Sporazuma mijenjana je klauzula o teritorijalnom opsegu Banovine Hrvatske iz dogovora (Sporazuma od 27. Travnja), pa je ona sada glasila:

Predsjednica

Asocijacije HSS SMŽ

Stjepan Radić i HSS

Županijske organizacije HSS

Alternative flash content

Requirements

Get Adobe Flash player

Lokalni izbori 2013

Korisni linkovi